ZAGREB – Postoje tamo neki dečki koji treniraju mukotrpno, žive za sport kojim se bave i u nedostatku sponzora jedva spajaju kraj s krajem. Njihovo ime niste pročitali na naslovnicama novina, njihova lica niste viđali na plakatima diljem grada. Njihova prezimena niste zapamtili. Bez obzira na to, ti dečki ne odustaju. Barem ne od sebe. Jer oni to i rade zbog sebe.
Dvojica takvih “anonimaca” su i atletičari Jurica Grabušić i Edis Elkasević. S nedavnih Mediteranskih igara u Almeriji vratili su se s medaljama oko vrata i možda, ali samo nakratko, postali su junaci nacije. Jurica s brončanom medaljom na 110 metara s preponama, a Edis sa zlatnom u bacanju kugle. U ponedjeljak će početi 54. Hanžek. Taj dan znat ćete njihova imena, taj dan vidjet ćete njihova lica na televiziji. A nakon toga? Grabušić s hladnom ravnodušnošću odgovara: – A onda sve po starom. Ostajemo sami, opet smo anonimci. Jer nikoga nije briga za atletiku kada nema televizije, kada na stazi nisu velike zvijezde. Sve zanima novac i dobra reklama, a sportaši uvijek izvuku kraći kraj. Hanžek je ipak jedino veliko atletsko natjecanje pred domaćom publikom. – Na početku, kada sam bio mlađi, jedva sam čekao Hanžek, domaću publiku, da kraj sebe u stazi vidim sportaše koje sam viđao samo na televiziji. Još uvijek postoji gušt, ali s dozom
gorčine. Jer ljudi nas se sjete samo kad je Hanžek – s tugom u glasu objašnjava Grabušić. Edisu će to biti tek drugi Hanžek. Od kada je otišao u Ameriku, nema priliku nastupati pred domaćom publikom. Zato Hanžek ima posebno mjesto. – Moja disciplina nije trebala biti na rasporedu, ali su mi organizatori odlučili pružiti priliku da pred domaćom publikom pokažem što znam. Vjerujem da će ozračje biti posebno i da će me domaća publika motivirati da bacim preko čarobne granice od 21 metra. U ponedjeljak će se svi htjeti fotografirati s njima, stisnuti im ruku, biti u njihovoj blizini. Imamo izvrsne sportaše koji traju i više od jednog dana. Samo da to ne shvatimo tek kada ih izgubimo.
gorčine. Jer ljudi nas se sjete samo kad je Hanžek – s tugom u glasu objašnjava Grabušić. Edisu će to biti tek drugi Hanžek. Od kada je otišao u Ameriku, nema priliku nastupati pred domaćom publikom. Zato Hanžek ima posebno mjesto. – Moja disciplina nije trebala biti na rasporedu, ali su mi organizatori odlučili pružiti priliku da pred domaćom publikom pokažem što znam. Vjerujem da će ozračje biti posebno i da će me domaća publika motivirati da bacim preko čarobne granice od 21 metra. U ponedjeljak će se svi htjeti fotografirati s njima, stisnuti im ruku, biti u njihovoj blizini. Imamo izvrsne sportaše koji traju i više od jednog dana. Samo da to ne shvatimo tek kada ih izgubimo.